MANIFEST
Bajkerska scena na područjima koje pokriva naša revija raste i razvija se, istina od države do države različito, ali ipak ustrajno i nezaustavljivo. Problem nastaje, kada novi »bajkeri« na našoj sceni nisu svjesni da je za uključenje na scenu potrebno napraviti nešto više od čašćenja nekoliko rundi za šankom. Tako dolazi do nesporazuma kod izbora imena kluba i njegovih boja, što kasnije dovede do ključanja krvi među klubovima i pojedincima.

Bit će potrebno saznanje, da je najlakše registrirati udrugu- klub u matičnoj općini, a najteže stvoriti ugled i priznanje na postojećoj sceni, koja ponekad može biti stvarno tvrda i neumoljiva.

Na svojim putovanjima diljem Hrvatske, BiH i Srbije naišao sam na toliko nepodobnosti i kršenja pravila da me boli glava. Neki to komentiraju na taj način, da izjavljuju kako to nije njihov problem i da će se za to već drugi pobrinuti. ALI DRAGI MOJI BAJKERI, TO NE IDE TAKO. Poštivanje postojećih pravila stvar je svih nas, koji smo dio neke scene i kulture druženja. Kada, gdje i kako je naša scena nastala točno se zna (Hollister), a zna se i kakva su pravila igre. Ako to ne poštujemo, znači da ne poštujemo ni svoj dosadašnji doprinos, niti ono što su doprinijeli oni koji su scenu stvarali prije nas. A sve su to stvari koje se tiču ne samo bajkerske scene, već i svega onoga što valja u ostalim sferama života. Sva pravila temelje na uvažavanju osnovnih životnih pravila i pravila lijepog ponašanja, koje su nas učili naši roditelji i učitelji u školama. Radi se o poštivanju starijih, poštenom odnosu do njih, koji su bili pred nama, gdje, na kakvoj poziciji itd.

Zakon o udrugama svake države daje samo najosnovnije okvire za formiranje udruge, a temeljna načela, pravila i zakone svake scene, koja vrijede već od nastanka scene, klub ipak mora poštivati i uvažavati. Mi u ovom trenutku ne možemo izumiti toplu vodu, jer je ona već izumljena, a ako to pokušavamo opet napraviti gubimo svoje dragocjeno vrijeme i energiju i tako isto onih oko nas. U našoj sceni se pravila između MK i MC klubova do neke točke razlikuju, ali od točke uključivanja u scenu moraju ići istim putem.

Među klubovima, koji poštuju osnove lijepog razvoja i ponašanja, nikad nije bilo nesuglasica, bez obzira kakve boje ili kratice nose. Ako bi svi klubovi u svojim statutima i internim pravilima poštovali i uvažavali takva pravila, ne bi doživljavali nikakve stresne ili konfliktne situacije. Ali pošto se ta pravila, kako zbog nepoznavanja, kako zbog precjenjivanja samih sebe, ne poštuju često dolazi do ljutnje onih, koji su ta pravila poštovali, a to našoj sceni ekstra nije potrebno jer, u krajnjoj fazi mi tu scenu furamo zato, DA SE MOŽEMO SLOBODNO VOZITI MOTORIMA, SLUŠATI ROCK, DRUŽITI SE I UKRATKO UŽIVATI ŽIVOT. A TO ČEMO MOČI SAMO AKO POŠTUJEMO VAŽEČA PRAVILA I NEPISANE ZAKONE.

Vagabund